Goji je na našim prostorima nova vrsta jagodastog voća, a u zadnjih nekoliko godina njegovi plodovi su munjevito osvojili evropsko i američko tržište. Porijeklom je iz umjerenih i suptropskih regiona Kine, Mongolije i Himelaja na Tibetu, odakle se posljednjih godina proširio u Ameriku i Evropu. Bobice gojia su sastavni dio mnogobrojnih ljekovitih preparata zbog svojih antistarosnih osobina, što je posljedica nevjerovatno visokih nivoa antioksidanasa u njima.

U Aziji, za plodove gojia se koristi naziv ‘crveni dijamanti’. U područjima porijekla plodovi gojia su veoma cijenjeni, a iste Mongoli i Kinezi godinama koriste vjerujući da su oni ogovorni za dug život i zdravlje mnogo ljudi u tom regionu. Tako se plodovima gojia pripisuje niz prednosti u pogledu očuvanja zdravlja ljudi, te se u Kini, Tibetu i Indiji koriste da: štite jetru, poboljšaju vid, seksualnu funkciju i plodnost, ojačaju ekstremitete (noge) i imunološki sistem, poboljšaju cirkulaciju, i u konačnici podstiču dugovječnost.

Goji spada u familiju Solanaceae, gdje se još ubrajaju paradajz, paprika i krompir. Goji je zapravo varijetet i veoma blizak srodnik vrste poznate pod engleskim nazivom ‘wolfberry’ (Lycium barbarum L. – vučije bobice), ali u odnosu na istu sadrži niz karakteristika od iznimne važnosti za očuvanje zdravlja ljudi. U literaturi se navodi kao Lycium barbarum var. goji ili na engleskom jeziku kao ‘Goji berry’, a u regionalnom govornom području za isti često se susreće izraz goji ili godži.