Sibirska borovnica je danas jedna od najatraktivnijih vrsta jagodastog voća, i smatra se veoma dobrom zamjenom za visokožbunastu borovnicu, s obzirom da za uzgoj ne zahtjeva kisela zemljišta. Jednostavno, tamo gdje zemljišni uslovi nisu pogodni za uzgoj američke visokožbunaste borovnice ova nova vrsta predstavlja odličan izbor ili zamjenu. Iako nosi naziv borovnica ona ne spada u isti rod kao ostale borovnice, već pripada rodu Lonicera porodici kozokrvnica (Caprifoliaceae). Varijeteti ovog roda koji pripadaju podfamiliji Caerulae imaju tamno plave, jestive plodove koji podjećaju na iste kod borovnice, i obuhvataju sljedeće komercijalno vrijedne vrste: Lonicera caerulea, Lonicera edulis i Lonicera kamtschatica. S obzirom da su plodovi navedenih vrsta veoma slični borovnicama po izgledu, često se za iste jednostavno koristi naziv sibirska borovnica. Poput plodova visokožbunaste borovnice, isti kod ove kulture bogati su antioksidantima i vitaminom C, te se mogu konzumirati kao svježi ili koristiti za preradu u džemove i žele.

U svjetskim okvirima, postoji nekoliko uobičajenih naziva za sibirsku borovnicu (prethodno navedene vrste), prvenstveno spram područja, odnosno regija u kojima je pronađena u prirodnim populacijama, i to: ‘Haskap’ – drevno japansko ime Ainu naroda, takođe fonetski napisano kao ‘Haskappu’, ‘Hascap’, ‘Hascup’, te se još uvijek koristi i danas u Japanu i Sjevernoj Americi; ‘Blue Honeysuckle’ – opisni prijevod iz Rusije, što bi značilo plave orlove kandže/nokti; ‘Honeyberry’ – ime koje je za ovu kulturu skovao jedan rasadničar, i ovaj naziv je prilično uobičajen u Sjevernoj Americi; ‘Sweet Berry Honeysuckle’ – staro uobičajeno ime iz 1940-tih; te ‘Edible Honeysuckle’ kako je poznata u Rusiji. Ponekad se za označavanje ove vrste jagodastog voća upotrebljavaju (uglavnom na internetu) sinonimi eng. ‘mayberry’ i njem. ‘Maibeere’, ali oni nisu općeprihvaćeni.

Postoji nekoliko odlika koje čine da se sibirska borovnica ističe od svih drugih vrsta voćaka, i to:

• izdržljivost – kako je porijeklom iz Sibira, ona je ekstremno izdržljiva na hladnoću, te tako biljka može preživjeti zimske temperature od -47^oC, i ne samo to, već njeni otvoreni cvjetovi mogu podnijeti -7^oC. Ovo je najranija vrsta voća u sezoni, čiji plodovi prispjevaju obično u periodu kraj maja do sredina juna, te se poklapaju sa sezonom produkcije jagode u našim uslovima, ali nekada sazrijevaju i ranije u odnosu na nju;
• rano plodonošenje i visoki prinosi – jedna od najbitnijih osobina ove kulture jeste da ona ne zahtjeva period od nekoliko godina kako bi započela produkciju plodova. U provedenim studijama biljke sibirske borovnice su prinosile 1 kg plodova u svojoj trećoj godini, a već 4 kg u šestoj. Brzo stupanje u rodnost i rana sezona sazrijevanja plodova veoma često sibirskoj borovnici dodjeljuje naziv i majska ili kamčatska jagoda;
• jedinstven okus – sibirska borovnica se po okusu razlikuje od bilo koje druge vrste voća. Neki porede njen okus sa borovnicama, malinama, kupinama, rabarbarom, šibom i crnom ribizlom. Čini se da se okus razlikuje ovisno od sorte, i on se najčešće poredi sa istim kod borovnice, ali bez sjemenki. Sjemenke su slične onim kod kivija, tako da se čak i ne primjete prilikom konzumacije.

Sibirska borovnica ima dugu tradiciju uzgoja u Rusiji (Kamčatka i Sibir), Kini i Japanu. U Evropi je manje poznata vrsta, a nešto značajniji selekcijski uzgoj vršen je u Poljskoj. Postoji 9 podvrsta, a u Evropi se najčešće uzgajaju Lonicera caerulea var. caerulea i Lonicera caerulea var. kamtschatica, od kojih će Reprocentar jagodastog voća u ovoj godini na tržište ponuditi sadni materijal.