Područje Bosne i Hercegovine obiluje velikim brojem vrsta gljive koje rastu u prirodnim populacijama, od kojih je većina jestiva i vrlo hranjiva, te predstavlja veoma važan resurs određenih regija. I pored toga, iskorištenost takvog resursa nije dovoljna, te se gljive vrlo malo, gotovo neznatno sakupljaju, a ogromne količine jestivih vrsta iste iz godine u godinu neiskorišteno propadaju. Pored toga, različite vrste gljive predstavljaju veoma tražen proizvod na izvoznom tržištu. Ključni razlog neiskorištenosti prirodnih populacija u kojima rastu različite vrste gljive jeste nedostatak adekvatnih prihvatnih i skladišnih kapaciteta, te neuređenost u segmentu otkupa. Znajući navedene prednosti i mane Reprocentar jagodastog voća započeo je sa organizovanim otkupom velikog broja vrsta gljive, koje nakon prijema prolaze različite vidove tretmana i kao finalni proizvod završavaju na svjetskom tržištu.

Reprocentar jagodastog voća organizuje otkup sljedećih vrsta gljive:

PRAVI VRGANJ – Boletus edulis. Šešir ili klobuk pravog vrgnja može dostizati promjer od 6-20 cm. Kod mlade gljive isti je bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova, najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen, a u starosti jabučasto raširen. Površina mu je glatka, ali često i sitno naborana, a u vlažnom stanju često sluzava. Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslinastozelene, cjevčice su iste boje, iako se odvajaju od šešira, ulegnuto su prirasle. Drška je bijela do svijetlobraon boje, u gornjem dijelu sa jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca, kod mlade gljive trbušastog, zatim, batinastog, a u starosti uglavnom valjkastog oblika. Meso kod mlade gljive je bijelo i čvrsto, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i spužvasto, prijatnog mirisa, a okusa koji podsjeća na orah. Pravi vrganj je jestiva, jedna od najboljih bosanskohercegovačkih gljiva koja raste u prirodnim populacijama. Raste u četinarskim i listopadnim šumama, na čistinama i uz rubove šume, cijelo ljeto i jesen, tačnije od jula do novembra.

Sasvim mlade jedinke često su drškom duboko usađene u zemlju, tako da se vidi samo braonkasti šešir. Odrasli primjerci se prepoznaju po žutim do maslinastozelenim porama, i po tome što imaju vidljivu dršku. Postoji još nekoliko vrsta vrgnja, kojima su zajednički manje ili više izražena mreža na dršci i meso koje ne mijenja boju, i to: borov ili crveni vrganj (B. pinophilus) sa crvenosmeđim šeširom i drškom iste boje, zatim proljetni vrganj (B. reticulatus) sa velurastom, uglavnom ljuspasto ispucalom kožicom šešira i jasno izraženom mrežicom, kao i crni vrganj (B. aereus) sa upadljivo tamnim, crnkastim šeširom. Svi ovi vrganji spadaju među najbolje i najpoznatije samonikle jestive gljive;

LISIČARKA – Cantharellus cibarius. Šešir ove gljive je promjera 2-10 cm, boje žumanca, narandžastožute sa bjelkastim tonom, te mesnat. U mladosti je oblika dugmeta, potom ispupčen i povijenog ruba, još kasnije je raširen i spljošten, ulegnut, a rub je često i tada još podvijen, talasast. Površina klobuka je glatka i sjajna. Plodište je iste boje kao šešir sastavljeno od dobro razvijenih, debelkastih, račvastih, široko silaznih žiličastih nabora. Drška je iste boje kao klobuk, kratka (2-5 x 2-2 cm), mahom savijena, puna, čvrsta, prema osnovi sužena, srasla sa šeširom bez oštre granice, glatka, žute boje, ali svjetlije nijanse u poređenju sa klobukom. Meso lisičarke je bijele do blijedožute boje, čvrsto, u dršci vlaknasto, žilavo, miriše na voće (breskve), blagog, odnosno sltkog do ljutkastog okusa. Ovo je izvenredna jestiva gljiva koja se može i kiseliti. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, ali i u močvarnim. Raste u kolonijama, odnosno skupinama, dijelom ispod lišća u periodu od juna do oktobra.

Napomena: nejestiva lažna lisičarka (Hygrophoropsis aurantiaca) razlikuje se po svojim dobro prepoznatljivim listićima, a treba paziti i na sličnu vrstu poznatu kao otrovna zavodnica (Omphalotus olearius);

BLAGVA/KNEGINJA/JAJČARA – Amanita caesarea. Šešir ove gljive je promjera 8-20 cm, mesnat, živo narandžaste boje, sjajan narebranog ruba, u mladosti poluloptastog oblika, kasnije se sasvim otvori. Listići su gusti, lomljivi, izmješani sa mnogo kraćih listića, žute boje. Drška je puna, vlaknasta, žuta, visine do 20 cm. Nosi opnast, narebran prsten žute boje, koji pada niz dršku kao suknjica. U osnovi je vezana za univerzalni ovoj, volvu, koja je bijela, kožasta i debelo mesnata. Veći dio volve je obično malo ukopan u zemlju. Meso blagve je na presjeku bijelo, ispod kožice šešira žuto. Miris jedva primjetan, prijatan. Ukoliko dođe do razgradnje plodišta uslijed visoke vlage i temperature, miris je neprijatan, i podsjeća na pokvarena jaja. Blagva je odlična jestiva gljiva, pravi delikates, te se može spremati na razne načine. Stanište ove gljive predstavljaju listopadne šume, najčešće ispod hrastova, tipično je ljetna gljiva, a pojavljuje se od juna do oktobra. Kneginju neoprezni berači mogu pobrkati sa otrovnom muharom (Amanita muscaria) od koje se razlikuje po boji listića, prstena i drške. Kod muhare su isti bijeli. U početnom stadiju, prilikom pojavljivanja, kneginja izgleda kao jaje. Kada ovoj počne da se otvara na vrhu iz njega proviruje šešir narandžaste boje, što podsjeća na žumance koje viri iz bjelanceta, otuda i naziv jajčara. Prilikom branja kneginje treba dobro uporediti sve navedene detalje.

CRNA TRUBA – Craterellus cornucopioides. Ova vrsta gljive prepoznatljiva je po malim, tamnosivim do crvenkastim tijelima oblika trube i po tome da raste u grupama – grozdovima. Plodno tijelo crne trube visine je 4-12 cm, prečnika 2-5 cm, s unutrašnje strane crne boje koja često izblijedi do crnosmeđe, ljevkastog oblika do oblika trube. Do osnove drške je šuplja, talasasta, tankog mesa. Površina joj je velurasta do ljuspasta, rub podvijen, a spoljna strana je pokrivena sivim do plavosivim glatkim plodnim slojem, himenijumom. Kasnije postaje uzdužno naborana. Drška je ušiljena i šuplja, žilava i naborana. Meso crne trube je sivosmeđe, crnkasto, žilavo, prijatnog aromatičnog, nenapdanog, mirisa i blagog okusa. Ovo je omiljena jestiva gljiva. Raste skrivena u grmovima na prelazima bjelogoričnih u crnogorične šume. Uobičajena je u listopadnim šumama, najčešće ispod bukovih stabala, rijeđe ispod kestena. Pojavljuje se od avgusta do novembra. Teško se uočava na otvorenom polju, zbog malih dimenzija i boje koje se nevjerovatno stapaju sa okolinom i čine se skrivenim. Crna truba je slatkastog okusa, ali je kao i sve lisičarke, izuzetno dobra jestiva gljiva. Posebno je pogodna za sušenje. Ako se ne obrati dovoljna pažnja prilikom sakupljnja, lako se može pomiješati sa takođe jestivom sivom lisičarkom koja se često može naći u njenoj blizini.

RUJNICA/BRINOVKA – Lactarius delicious. Ova vrsta gljive ima šešir promjera 4-12 cm, svijetle narandžasto-oker, gotovo krem boje, tamnije prstenasto zoniran, u starosti ponekad ima malo zelenih mrlja, oblik mu je ispupčen, ubrzo spljošten, u starosti ljevkast, a rub je dugačko podvijen. Listići su blijedi narandžaste boje, pomiješani, vrlo zbijeni, ravno prirasli do kratko silazni. Drška je blijede narandžaste osnove s jasnim narandžastim plitkim jamicama, valjkastog oblika, brzo postaje šuplja, u osnovi je sužena. Meso je iste boje kao i drška, kompaktno, u starosti lomljivo, slatkastog mirisa na voće, i blagog okusa. Mijeko ove gljive je boje mrkve, kasnije sivozeleno, blagog okusa. Rujnica je jestiva gljiva, raste ispod borova, mahom na krečnjačkom zemljištu, nije svugdje česta, raste od jula do oktobra. Ispod borova se pojavljuju i druge mliječnice, kao krvava rujnica (L. Sanguifluus) i polukrvava rujnica koja jako pozeleni (L. Semisanguifluus), a čije mlijeko poslije tri do deset minuta poprima boju crvenog vina.

SVIJETLI SMRČAK – Morchella esculenta. Plodno tijelo ove gljive je visoko 6-20 cm, od čega 3-10 cm pripadaju glavi, a široko je 3-7 cm. Boja je žućkastosmeđa do okeržuta, često oblika tupe kupe, ali i jajastog ili okruglastog oblika, s izrazitim udubljenjima raspoređenim u vidu saća, koja su razdvojena neravnomjernim šiljastim, često sviejtlijim i nedovoljno jasnim uspravnim pregradama. Oko drške je manje ili više zaobljeno i sraslo s njom. Ona je visoka 2-9 cm, prečnika 2-4 cm, talasasto naborana, bjeličaste boje, zrnaste ilovaste površine i uglavnom proširene osnove. Cijelo plodno tijelo je šuplje. Meso smrča je bjeličasto, voštano, lomljivo, prijatnog začinskog mirisa i blagog okusa. Ovo je izvanredna jestiva gljiva, a može se naći u šumama, dolinama rijeka i potoka, pored listopadnog drveća kao što su jasen i brijest, ali i stabala voćaka, trave, rjeđe u četinarskim šumama. Pojavljuje se od aprila do juna.

Pored navedenih Reprocentar otkupljuje i sljedeće vrste gljive poznate pod nazivima: zlatna lisičarka, medvjeđa šapa, ježevka i sunčanica. Za detaljnije informacije pogledati rubriku – više o gljivama.