Većina potrošača nije upoznata sa plodovima ovih vrsta i njihovim korištenjem, a oni koji pak znaju za iste nisu skloni masovnijoj potrošnji svježih plodova, prerada u džemove, žele, svježe sokove i dr. može biti najbolji način za iskorištavanje ovih vrsta. Međutim, u Evropi, egzistiraju u značajnoj mjeri oba tipa tržišta, i ista jasno mogu ukazati na nerazvijeni tržišni potencijal naše zemlje u pogledu datih kultura. Takođe, to pokazuje da uzgajivači koji se nalaze blizu populacija ljudi upoznatih sa datim kulturama mogu imati sigurno tržište. Prema tome, sa sadašnje tačke gledišta proizvodnja ribizli i ogrozda na cjelokupnom području BiH, i u pogledu tržišta, ima perspektivnu budućnost.
Uspješna produkcija ovih voćaka povlači za sobom poznavanje kultivara, njihove uzgojne karakteristike i zahtjeve, te uspješno upravljanje štetočinama. Sasvim sigurno u BiH, postoje brojna odlična mikro-klimatska područja pogodna za proizvodnju ribizli i ogrozda, a naravno i potpuno prazno tržište za plodove istih u svim segmentima.
Generalni zahtjevi uzgoja su slični za sve Ribes vrste, i one se mogu uspješno uzgajati u većini područja naše zemlje. Vrste roda Ribes su adaptirane na hladnije klimate, stoga, prekomjerne ljetne vrućine mogu biti ograničavajući faktor za njihov uspješan uzgoj. Pri temperaturama iznad 29oC, listovi ribizle postaju klonuli, a produžena direktna sunčeva svjetlost može uzrokovati ožegotine na istim. Temperature iznad 35oC, održavane za tri ili više dana mogu uzrokovati da većina plodova opadne sa biljke, posebno ako su isti blizu faze zrelosti. Djelimična sjena, malčiranje zemljišta i adekvatna voda su esencijalni faktori za uzgoj ovih vrsta unutar sušnijih, toplijih područja. Američki ogrozdi su više tolerantni na direktnu svjetlost, sušu, kao i tople temperature.
Za razliku od drugih vrsta voćaka, ribizle i ogrozdi mogu tolerisati djelimičnu sjenu. Sjeverna do sjeveroistočna ekspozicija je često idealna, obzirom da će zrak i zemljište biti hladniji i vlažniji, a same biljke zaštićene od direktnog sunca. Međutim, potpuna izloženost suncu u hladnijim ili planinskim klimatima je poželjna i vodi ka povećanim prinosima. Ribizle i ogrozdi zahtjevaju prosječno 1.000-1.200 sati hladnoće (sati izloženosti biljke tokom zime na 1,66-7,22oC što ispunjava fiziološku dormantnost).
Cirkulaciju i kretanje vazduha, takođe, je potrebno uzeti u obzir prilikom izbora i ocjene mjesta za podizanja zasada ribizli i ogrozda, kako bolesti lista mogu biti problem kod većine kultivara. Pored toga, potrebno je ocjeniti i dominantne vjetrove tokom ljeta, te prema istim usmjeriti pravac redova, tako da oni stimulišu kretanje vazduha kroz zasad.
Biljke ribizli i ogrozda cvjetaju rano u proljeće, zbog toga treba izbjegavati područja gdje kasni proljetni mrazevi mogu povrijediti cvjetove. Iako su prilično tolerantni na hladnoću, temperature ispod -2,22oC mogu uzrokovati štete na cvjetovima ovih vrsta i smanjiti prinose. Prilikom izbora mjesta za podizanje zasada, dodatna prednost hladnijih, sjevernih nagiba je njihovo sporo zagrijavanje u proljeće, i odlaganje rasta biljke, što može unaprijed smanjiti opasnost od mraza. Biljke ribizli i ogrozda imaju plitko, fibrozno korjenje, i iste bi trebale biti posađene samo na onim mjestima gdje navodnjavanje može biti obezbjeđeno. Zbog toga što su prelazni domaćini, gljivica koja izaziva bolest, jedan dio života provodi na njima, a drugi dio na bijelom boru (petoigličasti bor, Pinus strobus). Izrazito osjetljivi na bolest poznatu kao hrđa ribizle, komercijalni zasadi ovih vrsta trebali bi biti izolovani od populacija osjetljivih vrsta bora, što podrazumjeva lociranje istih na udaljenosti od najmanje 300-500 m od ornamentalnih plantaža ili komercijalnih rasadnika.
Ribizle i ogrozdi su prilično tolerantni na širok radijus zemljišnih uslova i mogu se uzgajati i na nešto lošijim zemljištima. Ipak, ovim vrstama najbolje odgovaraju dobro-drenirana pjeskovito-ilovasta do ilovasta zemljišta, u kojima je sadržaj organske materije veći od 1%, i koja imaju dobar kapacitet zadržavanja vode. Sadnja na lakim pjeskovitim ili teškim glinovitim zemljištima trebala bi se izbjegavati, kao i područja u kojima voda stoji za bilo koji duži vremenski period. Oba tipa, zemljišta lakše i teže teksture mogu biti poboljšana dodavanjem organske materije. Idelana pH vrijednost je slobo kisela, 5,5-6,5. Simptomi nedostatka hranjiva mogu se pojaviti ukoliko se ove biljke uzgajaju na zemljištima sa pH vrijednošću većom od 7,0.
Nekoliko faktora bi trebalo uzeti u razmatranje prilikom izbora kultivara za komercijalnu proizvodnju ribizli i ogrozda, i to: prilagodljivost, produktivnost, vrijeme sazrijevanja, veličinu ploda, izgled, okus, lakoću berbe, te rezistentnost na bolest. Priliko izbora kultivara izdržljivost na hladnoću obično nije presudna, mada vrijeme cvjetanja i otpornost cvijeta trebaju biti uzeti u obzir u područjima gdje kasni proljetni mrazevi se uobičajeno događaju. Ono što je najvažnije za toplija područja jeste relativna tolerantnost na ljetnu toplotu, kao i lisne bolesti i pritisak insekata koji bi se trebali uzeti u razmatranje. Obzirom da na cjelokupnom prostoru BiH podaci o performansama pojedinih kultivara navedenih vrsta su više nego ograničeni, snažno se preporučuje, za početak, zasnivanje testnih plantaža prije nego se krene u obimniju proizvodnju.
